Sanijela Matković je poznata u književnim krugovima kao autorica koja već dulji niz godina kontinuirano i strastveno stvara. Iza sebe ima veliki broj izvrsnih poetskih uradaka i stihozbirki a jedna od temeljnih značajki njenog poetskog stvaralaštva je vještina “oslikavanja” stanja duha. Imajući to u vidu čini se da je bilo samo pitanje vremena kada će se ova umjetnica okušati i u slikarstvu. Već pri prvom susretu s njenim djelima stječe se dojam da Sanijela slika s iznimnom lakoćom potpuno se predajući trenutku u kojem, vođena vlastitom energijom. ova umjetnica vješto kombinira slike koje ishodište imaju koliko u podsvjesnom toliko u svjesnom. Prenoseći ih na platno Sanijela nam odašilje brojne iznimno vrijedne i konkretne poruke.Likovni opus Sanijele Matković obiluje nizom uspjelih energetski nabijenih kolorističkih kompozicija.
Svaka njena slika komunicira s gledateljem i bojom i unutarnjim značenjima,otvarajući mu se i snažno ga privlačeći.Ne sputava se Sanijela u ovoj kreativnoj “igri” ali istodobno predano istražuje i vlastitu osobnost darujući nam je u formi asocijativno-apstraktnih višeznačnih likovnih kompozicija.
Matkovićevu slikarska pustolovina vodi kroz široki spektar boja i oblika koji se “rađaju” i žive na njenim slikama. Boje i oblici kao da plešu međusobno se dodirujući i neprestano se gibajući.
Sanijela Matković slikanjem zapravo bilježi raznovrstan život svojih intimnih proživljavanja realiteta i viđenja kako stvarnosti tako i vlastitih vizija i želja za tim kakva bi ta stvarnost, po njoj, trebala biti. Razigrane su slike Sanijele Matković a oblici i odnosi medu bojama odišu dinamikom , snažnom energijom i neprestanom težnjom za promjenama. Što to čini Sanijelin likovni svijet? Njene slike su svijet nezaustavljivih pravaca. Kuda nas ti pravci vode? Odgovor na ovo pitanje Sanijela velikodušno prepušta gledatelju i na sebi svojstven način potiče ga na promišljanje.
Likovna djela Sanijele Matković nesporno govore o autoricinoj stvaralačkoj zrelosti na jednoj i nikada zadovoljenoj radoznalosti na drugoj strani . A upravo ta nepresušna radoznalost koja je neprekidno vuče prema novim ciklusima izvor je, a istodobno i pokretač neupitne stvaralačke snage. Opredjelivši se za apstraktni likovni izričaj i prihvaćajući mogućnost da naidje i na otpor kod publike Matkovićeva nam nedvosmisleno poručuje da materijalna egzistencija, koliko god bila bitna nikako nije niti bi trebala biti jedina tema kojom ćemo biti zaokupljeni niti jedina u kojoj ćemo tražiti i vidjeti smisao vlastitog postojanja. Sugerira nam Sanijela da i mi, poput nje, istražujemo čisti duh i emocije. U tom istraživanju umjetnica se svjesno udaljava od konkretnih motiva otrgnutih iz realiteta stavljajući u prvi plan čiste likovne vrijednosti kao što su linija, boja, obris, kompozicija. Ovim pristupom Sanijela Matković smjelo ogoljava unutarnja stanja duha i dopušta nam da, upoznavajući nju upoznamo i prepoznamo sami sebe. Otkrivajući sebe i svoje osobine Sanijela nas potiče nas da krenemo putem spoznaje da ćemo ukoliko svaku ljudsku osobinu geometriziramo odnosno svedemo na minimum osjetiti i približiti si ljepotu apstrakcije. Ono što je izrečeno jednostavno istodobno i jeste ono najljepše, jer ne zaboravimo ni najljepša laž izrečena zaobilaznim neizravnim i kompliciranim riječima nije niti može biti tako lijepa i snažna kao istina iskazana najjednostavnijim riječima, odnosno, u likovnoj umjetnosti, formom. Zbog svega spomenutog, a prvenstveno zbog iskrenosti i hrabrosti Sanijele Matković, njene slike toplo preporučujem široj publici
